Razmišljanja o smrti i pesma za otrežnjenje
OTO TOLNAI
BOJIM SE BIĆU IZUZETAK
Nemoj da me izbavljaš
gospode molim te
ovako će biti više muški
nemoj da me izbavljaš
mada ću se moliti
mali školarac okajava prvi smrtni greh
preklinjaću te ponizno
nemoj da me izbavljaš
mada ću suzama napuniti
sve tvoje sudove
napuniti tvoje ulubljene naprstke
svu rasušenu hektolitarsku burad
nakvasiću suzama
sve tvoje probušene crne čarape
preklinjem te nemoj da me izbavljaš
pusti pacova
vrednog neimara podzemne gradnje
neka probije sebi tunel kroz moj stomak
pusti vuka
kojeg sam kao u vreću zašio u sebe
neka samo mljacka moje lice
bolje da nam se diviš
kao što se još nisi divio
nezasitim ljubavnicima
molim te gospode nemoj da me izbavljaš
poslušaj moju molitvu kao pucanj čistog leda
nemoj da me izbavljaš
znam da nikad nikog nisi ni izbavio
ali bojim se da ću biti izuzetak
molim te nemoj da me izbavljaš
nemoj da me izbavljaš
molim te gospode.
Evo na šta me je ova pesma naterala:
Stihovi o kraju našeg životnog puta su ogromno iskušenje, jer se njima otkriva ono što mislimo da je priča života, oni nagoveštavaju priču bez dodatne pompeznosti, ali, treba li oni da nam daju odgovore ogolivši istinu? Teško je razumeti smrt i ništavilo, ta niko se još nije vratio ’’ odande ’’ da nam donese neki čvrst dokaz koji možemo da studiramo,zato je potreban bar tračak vere ili će nam, od tolikog razmišljanja ’’produvati zvučnici’’.Okrenimo se životu, dok još imamo vremena i razmišljajmo , recimo o fudbalu i novcu, i radujmo se svakom sunčevom zraku, dok živimo, a posle…’’ molim te nemoj da me izbavljaš nemoj da me izbavljaš molim te gospode.’’
Pesma je sjajna i jedina na netu koju nađoh od Oto Tolnaja. Pošto ga tek danas otkrivam i divim se! Put od Jožefa Nađa do Oto Tolnaja!