Pustinja
Desi mi se po nekad da pred očima vidim pustinju. Ona je obično monotona, beskrajna, i jednostavno - pustinja. U raznim periodima ta pustinja može da bude i bujna, tajanstvena, pa čak i privlačna. Neki put mi dođe da pobegnem u pustinju. Tamo nema žive duše, problema, obaveza i ostalih gluposti. Ali problem je naći dobar hlad u pustinji. Dok ne zbrišem u pravu pustinju na godišnji odmor, češle ću obilaziti moju borsku pustinju i uživati u njenim lepotama. Mislite da je to nemoguće, e pa varate se!
da
chuvaj se oktobra i novembra
iskreno,,, pozdrav
…fatamorgana, ili samo Fata
Deda nije fatamorgana. Dovoljno je prosetati putem od Bora do Ostrelja. U nekoj normalnoj opstini bi sigurno od ovoga napravili atrakciju
Pa u jednom trenutku vidis samo belo, kao da je drvece pod snegom, ali fatamorgana nije, nego kese i djubre po drvecu…Znam o cemu pricas, prolazim tamo cesto…
Nazalost, nije samo tamo tako, imamo fatamorgane svuda…
Fata morgen. To su zaostali novogodišnji ukrasi. I mi smo oko naše zgrade, na sličan način, ukrasili krošnje kesama. U raznim bojama, bele, plave, roze, crvene, crne. A posle mangupi iz 3. oktobra skresali krošnje.
Deda u pravu si, ali to su “jelke” kako ih je nazvao moj ortak Peda iz Ostrelja. I one se nalaze sa desne strane puta, odmapreko puta ovih prelepih pustinjskih pejzaza.
Ja sam vec bio u pustinji, ne bih ti porucio. Nigde lepse hladovine nego u nasem naselju Bor 2