Kiša »
By Suzana on Sep 28, 2008 in Veljko Bosni?, poezija | 0 Comments
Odskače noćas
udara kao toljagom o glavu
krupna jesenja kiša
Oslonjen na laktove
zurim kroz prozor
dvije usamljene žene
plaču uz ogradu
na nebu dvije ptice kruže.
Ne mogu da usnim.
Veljko Bosnić